Wednesday 31 July 2013

Leto...


“Leto je, posle svega, doba kada se divne stvari mogu desiti tihim ljudima. Za tih nekoliko meseci, niste u obavezi da budete ono što drugi misle da jeste. Miris pokošene trave u vazduhu i šansa da zagnjurite u duboki kraj bazena vam daju snagu koju nemate ostalih dana u godini. Možete biti zahvalni i lagani, bez ikakvih očiju uprtih u vas, bez prošlost. Leto vam otvara vrata i pušta vas napolje." ― Deb CalettiHoney, Baby, Sweetheart


Kinfolk Magazine: Issue 4 (An Ode to Summer) from Kinfolk (kinfolk.com) on Vimeo.

Tuesday 30 July 2013

Ponovo Liebster




Ha, ja sam potpuno zaboravila na to! Uh, a što ja volim da odgovoram na pitanja! Sećate da se jednom imenovala neke blogove za nagradu Liebster.  Verovatno sam trebala naglasiti da se ne sme ponovo imenovati blog koji je vas imenovao. Svejedno, meni su pitanja zanimljiva, pa ću odgovoriti na njih. Ovo je moj blog i mogu raditi na njemu šta god poželim!

Ovo su Lidijina pitanja sa bloga In love with life:

1. Šta te čini srećnom i zadovoljnom?
    Jednostavnost.

2. Neostvareni san?
    Baviti se muzikom.

3. Zemlja snova?
    Škotska ili Engleska ako bih zemlju birala na osnovu prirode,a Francuska ako bih birala po umetnosti života.

4. Šta bi promenila u životu, da možeš?
    Sebe...na bolje.

5.Šta može da te iznervira u sekundi?
    Drskost.

6. Omiljena hrana (kuhinja)?
    Italijanska i kineska.

7. Šta za tebe može da bude "Zlatni dan"?
    Hm, ako zlatni dan znači "savršeni dan" onda je to dan proveden u tišinu, radeći ono što volim.

8. Šta misliš o društvenim mrežama?

    Volim ih i koristim ih sve sem Twitter-a. One su odličan način da se ljudi povežu i vrlo su korisne ako se konzumiraju pametno i sa merom.

9. Slano ili slatko?

     Mmmmm, slatko.

10. I ne mogu da izdržim, a da ne pitam: omiljeni parfem?
      Agent Provocateur i Coco.

11. I jedno pitanje, kao iz spomenara: Koja je tvoja omiljena pesma?
 Imam ih tri: "Alone" od grupe Heart, "Anchor", Mindy Gladhill i "In the sun" od She & Him.


A, ovo su Tijanina pitanja sa bloga My (Im)perfect life:

1. Kada ujutru ustaneš šta prvo pomisliš?
    Daj kafu!

2. U kom hobiju uživaš?
    U kuvanju, pisanju, fotografiji. Mada, je to moj život, a ne hobi.

3. Kulinarski specijalitet koji bi svima preporučila?

  Metodom pokušaja i pogrešaka sam shvatila da se u kuvanju ne treba oslanjati na neke specijalitete ili na motiv "impresionirati nekoga". Najlepša jela su uglavnom najjednostavnija. Svako od nas ima neki naš "specijalitet", a to može biti bilo šta čak i obična kajgana. U kuvanju preporučujem sledeće-imati samopouzdanja i koristiti dostupne, jednostavne sastojke karakteristične za podneblje u kojem živite.To je sve.

4. Koji događaj iz detinjstva još uvek pamtiš?
Imala sam najdivnije detinjstvo na svetu, pamtim skoro sve, ali nedavno sam shvatila zašto često imam jednu istu noćno moru: ja čučim na vrhu nekog jako visokog zida, strašno se bojim, jer ne mogu da siđem, tresem se, u panici sam, užasno sam preplašena.Posle mnogo, mnogo godina vratila mi se jedna veoma neprijatna  uspomena: setila sam se događaja kada me je  komšija iz meni nepoznatog razloga stavio na vrh jednog veoma visokog stuba njegove ograde. Tada nisam imala više od 6-7 godina. Verovatno je to smatrao veoma zabavnim, jer sam ja sam bila veoma uplašena i želela sam da siđem, plakala sam ga i molila, ali on se neprestano smejao. Na neki način uspela sam da objasnim moje noćne more i delimično moj strah od visine. Nije neki lep i pozitivan događaj, ali svakako upečatljiv. Očigledno.

5. Na koji način se rekreiraš?
 Hodam, hodam i hodam kada god za to imam prilike. Leti plivam. Mrzim teretane i zatvoreni prostor za vežbanje. Jedno vreme sam trenirala kick-boxing, ali sam posle par meseci dobila neku infekciju na licu od prljavštine u teretani, bila sam dugo na antibioticima i tek se sada posle više od 2 meseca, moje lice očistilo.

6. O čemu maštaš i kako se opuštaš?
Maštam o kući sa dvorištem i baštom, o bebama, o osvetljenog i belog kuhinji, o dugačkom i širokom drvenom stolu nasred kuhinje, o mirišljavom paradajzu koji sama uzgajam. Opuštaju me pisanje, more i samoća.

7. Kakvu kafu voliš?
Kvalitetnu, crnu, jaku i bez šećera. Samo ujutru.

8. Muško-ženska prijateljstva, da ili ne?

Apsolutno, da. Muškarce volim, cenim i divim im se.

9. Šta te brzo naljuti, a šta oraspoloži?

Brzo i lako se ljutim, a najviše me ljuti drskost i kada ljudi nemaju obzira. Oraspolože me moja deca, moj muž, neka pesma ili film.

10. Tvoj životni cilj?

Postići jednostavnost i biti duhovno jača.

11. Moto?
 Živi jednostavno. Voli mnogo.






Monday 29 July 2013

Ponedeljak jedne domaćice

Pa, dobro jutro! Kako ste se proveli ovog vikenda? Naš je prošao u druženju, posetama i pokušaju da se rashladimo, vrućine su stvarno bile nehumane.

Vreme... toplo, trenutno ima 25oC, očekuje se da će temperatura dostići  37 oC. 




Trenutno...pijem moju jutarnju kafu, pišem ovaj post i slušam zvuk viljuški i mnjackanje mojih kćerki dok jedu svoje ušećerene prženice za doručak.


Razmišljam...o mom bratancu koji će za koji dan doći kod nas u goste. Nisam ga videla 2 godine, ako ne računam skype i facebook. Nedostajao mi je. On je moja prva ljubav što se tiče dece. Rodio se kada sam ja imala osamnaest godina, a sada je i on u tim godinama. Vreme leti, a ja ga i dalje gledam na isti način-kao na bebu. Jedva čekam da dođe, da ga razmazim, pazim, da mu ugađam.


Čitam...kuvar grčke novinarke i voditeljke Eleni Psihuli u kojoj je pored recepata podelila svoje uspomene i priče iz detinjstva. Recepti su fenomenalni. Moja draga prijateljica Lidija je probala njen recept za "karidopitu" (pita ili kolač sa orasima) koji je po njenim rečima odličan!
(Lidijina karidopita po ovom receptu)

(Eleni Psihuli)
Na TV-u...Disney kanal i serija "Jessie".


Sa interneta...strašno mi se sviđa da istražujem instragram i gledam fotografije nekih mnogo kreativnih i talentovanih ljudi. Trenutno me jako inspiriše Julie Pointer koji radi za Kinfolk Magazine. Fotografije njenog doma su se našle na poznatom blogu Design Sponge. Sviđaju mi se boje, teksture, materijali, a najviše od svega ono u čemu najradije uživa kada je kod kuće:





Na jelovniku ove nedelje...grublji plan jelovnika izgleda otprilike ovako:
Ponedeljak : krmenadle i krompirići (za mene samo salata)
Utorak: tikvice sa testeninom
Sreda: punjeni paradajz i paprike (posno)
Četvrtak: zečetina u crvenom vinu
Petak: nešto posno
Za vikend još uvek ne znam


Poslovi...pranje veša, kupovina nekih namirnica i blokova za crtanje, peglanje (mrzim), ručak...

Šta vidim oko sebe...dnevna soba je u iznenađujećem redu, kuhinja čista i sređena, kreveti su još uvek nenamešteni, a puna kesa đubreta čeka na vratima da se izbaci.

Radujem se...dolasku mog bratanca i mirnom popodnevu sa flomasterima i decom.

Sa mog aparata...vrativši se juče sa plaže, gladni i izgoreli, napravili smo brzi, lagani ručak.


Želim vam srećni početak nove radne nedelje!

Sunday 28 July 2013

U kući gospođe Niki

Mama moje drugarice Sule, gospođa Niki nije htela da se slika. Kaže da je isuviše stara za te stvari. Međutim, dozvolila mi je da slikuckam u njenoj kući i isprobavam razne opcije na aparatu. Pored toga, lepo nas je ugostila. Mi, naša deca, muževi, ukusna, domaća hrana. Malo, skromno domaćinstvo sa nekim starinskim šmekom, baš onako kako volim. Opredelila sam se za efekat koji pruža iluziju starih, požutelih fotografija, hm, nisam sigurna da sam baš u tome uspela, ali svejedno sam rešila da podelim sa vama nekoliko fotkica. Nisam neki fotograf, ali mislim da ću vremenom naučiti caku-dve.





 (rezanci koji se suše na stolu)

(moja drugarica Sula)

Saturday 27 July 2013

Opušteno...

Evo nekoliko sličica. Veoma opušteno, prijatelji, večera, pa subotnja pica, vino, deca...ustvari, vikend još uvek nije ni gotov, ali lepše od ovoga ne može biti...








 prilično rustična






Kako se provodite ovog vikenda?

Thursday 25 July 2013

37.

Danas mi je rođendan. Trideset sedmi. Prva mi je čestitala  svekriva. Nisam dobila nikakav poklon, ako ne računam sandale i haljinu koje sam kupila na muževljev račun pre dva dana. Ja sam nešto utripovala da će da me čeka ruža na jastuku, jutarnja kafa, možda neki bajati kroasan. Možda neki crtež od dece. Nešto. On mi jutros odlazivši na posao nije ni poželeo srećan rođendan. Šta ja znam, možda je to bilo zbog toga što sam se probudila nakostrešena i ljuta, zbog toga što je ostavio stolnjak sa mrvicama od sinoć na stolu (ja sam već uveliko spavala), pa sam možda "malo" vikala i govorila nešto u stilu: "nisam ja tvoja služavka" i tako to. Poznata vam je već ta ploča.
"Vidim da si lepo raspoložena", zaključio je i onda zalupio vrata na izlasku. Svekriva i njen poziv su mi odmah popravili raspoloženje. Gadno je kada ti se poklope PMS i rođendan. Stvarno gadno.
Starija kćer je već dva kod najbolje drugarice, ja joj uopšte i ne padam na pamet, a mlađa još uvek nema pojma šta znači "mamin rođendan", jer me inače ne bi skakutajući pitala: "A, šta ćeš da mi kupiš?".


"Izvini, malo sam bezveze, loše sam spavala", kažem mu ja preko telefona.
"Nema veze. Srećan ti rođendan. Volim te", kaže mi on.

Eto, to je sređeno.

Dan kao i svaki drugi. Išla sam u kupovinu, čistila, prala kupatilo, kuvala. Sve isto. Sećam se jednog leta u Parizu su me prijatelji iz Japana iznenadili večerom za moj rođendan. Rekli su mi da je kod njih tako-prijatelji časte slavljenika, a ne obrnuto. Kod nas i na tvoj rođeni rođendan moraš da se ubiješ od posla: čistiš, praviš tortu, kuvaš večeru, gostiš, služiš, a onda sve moraš da skupiš, da opereš, da ispratiš goste. Dobiješ 2-3 poklona i kao ti si tu sad  nešto slavio.  Jes, cvrc.



Šta bih  poželela za svoj rođendan:

~ želim još jednu bebu, jednu trudnoću  bez hiperemesis gravidarum-a koji me je dobro namučio tokom obe trudnoće.

Hipermesis gravidarum ili prekomerno povraćanje u trudnoći pogađa mali broj žena, ali se one upravo zbog toga suočavaju sa nerazumevanjem, iako trudnoća za njih predstavlja pravi pakao.Postoji jutarnja mučnina, koja pogađa 90 procenata žena u nekom stepenu, i postoji njen čudovišni rođak, hiperemesis gravidarum. 
Samo jedan do dva procenta trudnih žena su pogođene ovim stanjem. Preterano povraćanje koje traje danima (kod mene nedeljama) navodi trudnice da pomisle kako nisu u stanju da iznesu trudnoću, a može da dovede do halucinacija zbog dehidratacije. 


~ želim da naša drugarica S. ozdravi i bude kao pre, da se ponovo družimo, smejemo, da nije više tužna i bolesna.   #sklerodermija

~ želim da mi deca i muž budu zdravi i srećni.

~ želim da se naučim radosti i da mi ona postane navika.


Čime ću sebe danas častiti:

~ kolačem koji se ne peče od karamele i banana.



~ branjem lavande sa mojom mlađom kćerkom.




~ Kardašijankama na E! kanalu.




Vidite ja sam jednostavna žena i od svog rođendana ne pravim big deal.

Srećan mi rođendan!

Wednesday 24 July 2013

Večerinka za prijatelje bez stresa i grešaka (ali, kako?)

Volim da gostim i hranim ljude. Nažalost, često umem sebe da precenim, pa iz želje da nekoga impresioniram ili da mu udovoljim rezultati moga truda budu katastrofalni. Ustvari, ne mogu da kažem da su u tom slučaju moja jela nejestiva, već ja sebe i moje kuvanje doživljavam  kao totalni neuspeh:
1. zbog toga što se premorim,
2. zbog toga što se unervozim i
3. zbog toga što jela ne ispadnu baš onako kao sam želela.
 Jedna od mojih "katastrofa" je izgledala ovako: skuvala sam tri glavna jela: svinjetina u soku od pomorandže i limuna sa pečenim krompirom, pečeno pile sa pirinčem i zapečene rigatone sa mlevenim mesom. Šta sam time želela da postignem? Želela sam udovoljim onima koji možda više vole piletinu i onima koji preferiraju jela od testenine. Bilo je tu salata, sireva, umaka, krekera i dva dezerta: jedan čokoladni i jedan "beli", za svaki slučaj. Pored toga što sam se jako umorila, gosti su bili pomalo "pretrpani" izborom koji sam im ponudila, probali su od svega po malo i na kraju je ostalo mnogo jela u frižideru koje se danima tu vuklo. Moja prva greška je bila upravo ta što sam najpre mislila na...goste, a ne na sebe. Da, da. Nisam bila sigurna u svoj izbor jela, pa sam da bih svima udovoljila skuvala sam još dva. Velika greška! A, o tome koliko je sve to koštalo da ne govorim! Druga greška je bila ta što su jela koja sam pripremila zahtevala mnogo posla, pripreme,  pribora i pranja. Ne, ja nisam isuviše stroga prema samoj sebi, samo želim da budem opuštena i nasmejana domaćica koja će svojom pojavom i kuvanjem učiniti da se gosti lepo osećaju. Kako to postići? Evo nekoliko saveta do kojih sam došla pravljanjem istih grešaka iznova i iznova:

Jelovnik:

  • izaberite proverene jela koja ste već ranija kuvali.
  • izaberite recepte koje možete spremiti unapred.
  • izaberite jednostavna jela.

Planiranje:

  • obavite kupovinu dan-dva unapred
  • sve stavite na papir da ne bi nešto zaboravili.
  • tok stvari pred večerinku je uglavnom sledeći: 1. sve pripremi i stavi u frižider, 2. sredi haos u kuhinji, 3. postavi sto, 4. izvadi posuđe za serviranje, 5.tuširanje, oblačenje, šminkanje

Najvažnije stvari koje treba imati na umu su sledeće: vaši prijatelji dolaze da vide vas i nije potrebno nikoga  impresionirati.

Kako ja to sada radim?

Pošto su moji prijatelji uglavnom mesožderi (kao i većina Grka) i nisu baš ludi za egzotičnim jelima ili povrćem ja spremim ono što svi vole: meso. Izaberem najlakši način njegove pripreme: mariniranje, trpanje u rernu i za to vreme mogu biti slobodna radeći nešto drugo. Moj recept za pileći giros je doživeo veliki uspeh:

Pileći giros u rerni


(za 4 osobe)

Za serviranje:
 4 pite (grčke debele tortilje)
seckani paradajz
luk na polumesece
seckani peršun (ja volim svež umesto suvog, ali vi upotrebite šta god više volite)
tzatziki sos

Za piletinu:

4 komada pilećih grudi 
4 čena belog luka sitno seckanog
sok od jednog limuna
2 kašičice sirćeta od crvenog vina
2 kašike maslinovog ulja
2 pune kašike kisele pavlake
1 kašika suvog origana
so i biber

Pomešajte sve sastojke sem piletine. Dodajte u marinadu pileće grudi, pomešajte i ostavite u frižideru da odstoje oko sat vremena.

Brzi tzatziki sos:

450 grama kisele pavlake
1 krastavac, očišćen, sa odstranjenim semenkama i iseckan na sitne kockice
3-4 rendana čena belog luka
1 kašičica belog sirćeta
limunov sok po želji
so, biberi i malo maslinovog ulja

Očišćeni i seckani krastavac iscediti od suvišne tečnosti (koristi cediljku, krpu ili papirni ubrus), pomešati sa ostalim sastojcima, staviti u činiji i odložiti u frižideru da se sjedine ukusi i da se ohladi.

Zagrejte rernu na 180 stepeni. Obložite veliki pleh aluminijumskom folijom.  Izvadite piletinu iz marinade i naređajte je na pleh. Peći 20-30 minuta. Izvadite piletinu i ostavite je da odstoji jedno 10-ak minuta, a zatim je isečite poprečno na trakice.
Stavite na tortilju piletinu, zatim tzatziki sos, paradajz, luk i malo seckanog peršuna, umotajte i uživajte!



Pošto nemamo mogućnosti da pravimo roštilj, a smatram da je lepo da na večerinki postoje makar dve vrste mesa, ja lepo naručim suvlaki tj. ražnjiće iz obližnjeg "giradiko".
 Tzatziki uvek napravim dan unapred.
Prženi krompir je obavezan. Ja ga oljuštim, isečem i natopim ga vodom da ne pocrni. Kada dođu gosti ja ga ispržim u puno vrelog ulja. Druga varijanta je "moj" čuveni manastirski krompir.

Nekako volim, ne znam zašto, da pored mesa imam i neko jelo od testenina. Naročito mi je brzo i lako napraviti zapečenu testeninu sa sirevima, mada kada je vrućina obično to bude neka salata sa makaronama, kobasicom, kačkavaljem, paprikama, krastavcem i lukom.



Tu je grčka "seljačka" salata: luk isečem unapred, krastavac takođe, paradajz dodam pred služenje i začinim je uljem, sirćetom, origanom. Tanjir sa sirom i kačkavaljem stoji spreman u frižideru.

Pivo, belo vino i sokove stavim dan unapred da se dobro ohlade. Koktele nikada ne mućkam, a uvek pri ruci imam neki aperitiv za one koje vole.

Dezert pravim dan unapred. Ne bakćem se kolačima koje nikada nisam pravila, a torte se ne usuđujem da pravim naročito ako se radi o nekoj komplikovanoj i teškoj. Sada to obavezno bude neki lakši kolač po mogućstvu čokoladni kao što je na primer brownies ili neki recept iz knjige Najdžele Loson koji nikada ne "omane". Sladoleda uvek ima u zamrzivaču , kao i činija sezonskog voća na stolu.

Što se tiče postavljanja stola, e tu sam baš jednostavna: moje večerinke su uglavnom u stilu "posluži se sam". Naređam jela, stavim tanjire "na gomilu", pribor za ručavanje i salvete , pa svako sebi servira ono što želi. U tom slučaju, kada je u pitanju pileći giros, ja isečem tortilje na četvrtine, stavim piletinu u posudu za posluživanje, pa gosti "umaču" tortilje u tzatziki i viljuškom jedu meso. Uvijanje girosa je nekako isuviše komplikovano za goste.

To je to. Jednostavno i brzo, bez mnogo truda i muke.

A, kako vi gostite ljude? Šta spremate? Imate li i vi neki savet? 



Tuesday 23 July 2013

Ravnoteža

Postoje ljudi koji pune svoje baterije događajima i ljudima. Ja nisam jedna od njih. Društvene obaveze, susreti sa ljudima, dešavanja, putovanja,  proslave, sve to prazni moje baterije. Volim moj mirni, mali život: moje muvanje po kuhinji, kasna popodneva na plaži sa decom, sebe nedoteranu, bosonogu i slobodnu. Život ti ponekad "nametne" to da moraš izaći iz svoje komforne zone kako bi nešto lepo (a, novo) video ili doživeo. Međutim, čudno je to što uvek kada se napunim utisaka ja poželim da se zatvorim u moje malo carstvo i samo budem...svoja. Najviše sam svoja u mom domu i kuhinji...

Hilopites (χυλοπίτες) ili rezanci su vrsta tradicionalne, grčke testenine koja se pravi od jaja, brašna i kozijeg mleka. Oni su oličenje svega onoga što je jednostavno i skromno. Ja sam isuviše lenja da bih razvijala kore, a zatim sušila i seckala, ali uvek se nađe neka fina i vredna starija poznanica koja mi pokloni punu kesu ovih rezanaca koje volim da čuvam u lepim teglama.

Spremaju se na puno načina. Ovog puta ja sam skuvala malo piletine sa lovorom, celim crnim lukom i šargarepom. U tečnosti u kojoj se kuvalo meso sam skuvala rezanca, nacepkala meso i sipala u tanjire.Služim ih sa fetom posutom origanom.



Već nekoliko dana mi se stalno vrzma po glavi želja da napravim kolač "Baba sa rumom" (Baba au rhum) iz knjige Ine Garten. Moj muž ne voli rum, a ja ne volim pijanu decu, pa sam stoga rešila da napravim ovu poslasticu bez alkohola.


 testo koje nadolazi


 džem od kajsija za premazivanje vrućeg kolača


 gotov kolač koga je najlepše ostaviti u frižideru i jesti sledećeg dana

 sunđerast, sočan i mekan...a neko je strašno halapljiv

mali detalj iz moje kuhinje



jedan zalazak sunca sa naše plaže



~Sreća nije stvar intenziteta, već ravnoteže, reda, ritma i harmonije.~ Tomas Merton

Friday 19 July 2013

10 godina


Nije nam nikada bilo lako. Meni i njemu. Znali smo da se od ljubavi  ne živi. Ona ne plaća račune, niti  može nahraniti  tvoju decu, ali ljubav pomaže da se održi brak onda kada se sve oko tebe ruši, kada pomisliš na trenutak da nema nade, onda kada su svi protiv tebe, okolnosti i ljudi. Bez ljubavi se čovek lako preda, odustane i kaže:" ja ne mogu više". Ljubav ti daje snagu i pruža veru. Vera, nada i ljubav. Tri velike snage, od kojih je ljubav najveća.
Mogu da krenem da vas lažem i kažem: moj brak je savršen, ali neću. To ne bi bilo fer. Bilo je perioda kada smo jedva razgovarali jedno sa drugim, bilo je dana kada sam poželela da udarim peglom po glavi, bilo je dana kada smo jedno drugom išli strašno na živce, bilo je dana kada bi neki drugi na našem mestu rekli "ovde je kraj". Mi smo uprkos svemu tome nekako, ne znam kako, uspevali da se u nekom deliću sekunde pogledamo u oči, dodirnemo i kažemo jedno drugom "izvini", čak i onda kada jedan od nas nije kriv. Ja umem da se istopim od njegovog pogleda, jer me gleda sa puno ljubavi, čak i onda kada sam u najgorem izdanju. Ne znam kako mu to uspeva. Nikada mi neće biti jasno. Često on ume da mi kaže: "hvala ti što me trpiš", a meni su njegove reči čudne, ja ih ne razumem. Jeste, ponekad mi strašno ide na živce, ali većinu vremena ima osećaj da sam ja ona koju ON mora da trpi. Da nije možda u tome naša "tajna"? Nema tu tajni. Ono što važi za nas, što deluje na nas i naš brak kod drugih možda neće funkcionisati. Ipak, sa apsolutnom sigurnošću mogu da dam jedan savet  svima onima koji stupaju u brak ili su pak u nekoj krizi: neka vam sreća vašeg supružnika bude prioritet.
Sutra, 20. jula, je naša godišnjica braka. Deset godina je prošlo od onog dana kada smo se pred Bogom i ljudima vezali za ceo život. A, šta je ceo život za one koji se vole? Trenutak, samo jedan mali trenutak.

Tuesday 16 July 2013

Snovi se zaista ostvaruju

Pre jedno pet godina, ja, moj muž, moja tada četvorogodišnja ćerkica i naši prijatelji smo krenuli na dvodnevnu konferenciju u Gition. Mi žene smo ponele naše kupaće kostime, planirajući da sate koje će naše jače polovine provesti na dosadnim (za nas) govorima i predavanjima provedemo na plaži tik uz hotel. Međutim, put za prelepi Gition se nije odvijao onako kako smo planirali. Ja sam sve vreme tokom celog puta nehumano povraćala. Psovala sam krivine, moga muža i njegovu jebenu konferenciju: "ko me natera da pođem sa vama?!". Nisam imala pojma da sam zapravo tih dana ostala u drugom stanju. Nažalost, ja sam jedna od onih žena koja trudnoću oseća već u prvim nedeljama, a eto, prvi simptomi su me snašli u kolima, na 35 stepeni , među prijateljima, i to na putu za najmagičniji i najlepši deo Grčke. Milina jedna. Jedva da sam primećivala divlja brda, maslinjake, kamene kuće i tirkizno plavetnilo mora, ja sam samo želela da stignem, ustvari ja sam želela da se vratim kući, da me neko, nekim prevoznim sredstvom bez točkova vrati u udobnost i nepokretnost moga doma. Sa glavom naslonjenom na staklo prozora automobila, iscprljena, razočarana i osramoćena spazila sam kako se nazire iz daljine neki prelepi prizor: srednjovekovni dvorac i kule, kuće od kamena, ponosna i lepa crkva, plava obala puna jedrilica, maslinjaci i drvceta pored puta sa belim i roze cvetovima. Polako smo se spuštali kolima niz brdo prateći nagle i omražene krivine,  približavali smo se mestu po imenu Kardamili i onda sam se onako hrabro uspravljena u sedištu zaljubila na prvi pogled u to mesto i njegovu divlju lepotu. Ah, te famozne kuće od kamena, uski sokaci, šarmantni kafići sa gvozdenim stolovima i stolicama, terase prepune cveća i šarenih saksija, turisti, fontana na malenom trgu. Htela sam da stanemo, da izađem i prošetam tim ulicama, da sednem i umrem od miline. "Nemamo vremena, zakasnićemo", odgovorio mi je vozač (moj muž) tako da sam ponovo nerado utonula u neudobnost sedišta duboko rešena da ću jednoga dana doći u "moj" Kardamili. Nastavili smo put za Gition, a ja nisam prestajala da mislim na lepotu koju sam upravo videla. Ustvari, ja sam bila ubeđena da sam sudbinski povezana sa tim mestom. To nisam umela tada objasnim, a ne mogu ni sada. Jednostavno, ja sam tamo morala da se vratim.

Od tada je prošlo 5 godina Putovali smo više puta u tom pravcu, obilazili neka druga mesta, ali Kardamili nikada. Nisam ga zaboravila. Naprotiv, često sam govorila mužu: "Sećaš se onoga mestašca na putu za Gition? Kako bi bilo divno provesti tamo par dana...". Svaki put bi se složio sa mnom i obećavao da ćemo jednoga dana to i učiniti.

Kada sam čula da su se neke scene iz filma "Pre ponoći" sa Žili Delpi i Itanom Hokom snimljene baš u Kardamili ja sam se prosto oduševila. Moja želja da obiđem prelepu Mesiniju, njena sela i gradiće je postajala sve veća. Velika sam obožavateljka ove trilogije i ako već niste, INSISTIRAM da pogledate sva tri dela prelepe ljubavne priče čiji je poslednji deo na divan način ovekovečio lepote Mesinije.
Taj dan je napokon stigao. 14. jula ove godine, spakovali smo naše kupaće kostime, peškire, mesne nareske, paradajz i kuvana jaja (štednja, brate) i krenuli napokon sa prijateljima na put za Kardamili.

Možete samo zamisliti moje uzbuđenje i sreću! Celim  svojim  srcem i bićem sam  mogla da osetim istinu reči: "snovi se zaista osvaruju". Mene i moj san su delili nekih dobrih 240 km, strašne krivine i predeli od kojih vam zastaje dah.
 Volela bih da uspete da osetite i vi makar delić te magije koja je mene potpuno očarala. Ako očekujete slike luksuznih plaža, hotela i restorana, ona ćete se razočarati. Mene takva mesta nikada nisu zanimala, štaviše sve ono što je previše "namešteno" i sređeno za mene je izgubilo dušu. Santorini, Mikonos, ne, to nije za mene. Kardamili odiše nečim starinskim, on je nebrušeni dijamant, pravi primer netaknute lepote, on je savršeno nesavršen.
Plivali smo, sunčali se i pravili piknik na travi blizu plaže. Jeli smo sladoled na trgu na gvozdenim stolicama . Zaljubljeni par je na terasi iznad kafića jeo špagete i pio koka-kolu, ja sam ih radoznalo posmatrala i proučavala, bakica ispred prodavnice suvenira je umorno pozdravljala prolaznike gotovo bezvoljno, turisti su ispijali kafu i jeli domaće slatkiše, divila sam se lepim turistkinjama u divnim, letnjim haljinama,  fontana na sredini trga nas je osvežala i prskala naša izgorela tela. Volim te stare kuće, napuštena dvorišta i usamljene čamce. Nema ničeg sablasnog u njima, naprotiv, žive među rastinjem i divljim cvećem i pričaju priču ovog divnog mesta, mnogo bolje od mene, mnogo lepše od svih reči na svetu.
Reći ću vam samo jedno-moje srce je ostalo u Kardamili...
(pogled na Kardamili)


(taverna pored mora)



 (na plaži)

 (fontana na Trgu)

 (taverna sa sobama za goste)

(kuća)

(htela sam, ali bilo me je sramota da vidim šta se krije iza ove kapije)

(saksijice na prozoru)


(kuća cela od kamena)



(nečije dvorište)


(napušteni čamac)

(ja iz malo kompromitijućeg ugla, takođe se jasno vidi rezultat mog nefarbanja)



(napuštena kuća i dvorište, onim malim stepenicama se stiže u maslinjak)


(nas dve nasred puta)

(moj mlađi Švrća)

 (njih dve)

(staro, ali lepo)

(bosiljak i kaktusići)

(vreme sieste, nikoga još uvek nema u kafićima)
(očarana sam ovom terasom, hmmmm na njoj bih pravila neviđene večerinke)

 (plaža u mestu Stupa nedaleko od Kardamili)

 (lavanda)


 (siđi do mora, večeras i ja sam dole)

(žuti suncobrani)




Snovi se zaista ostvaruju...

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails