Tuesday 13 December 2016

30 dana samoljubavi i brige o sebi (Dan 5 i Dan 6)


Ukoliko ste mislili da će ovaj izazov biti lak, prevarili ste. Kao što reče jedna od čitateljki u komentarima, nismo ni svesni koliko lako upadamo u kolotečinu i koliko smo se ustvari navikle da malo brinemo o sebi.
Teško je svesno birati zdrave alternative što se tiče ishrane, teško je birati i kontrolisati svoje misli, teško je održavati unutrašnju ravnotežu naročito ukoliko vam ljudi i život to ne dozvoljavaju.
Nikako, ali nikako nemojte biti previše strogi prema sebi. Ovaj izazov ne postoji da bi sebe kažnjavale ili kinjile ukoliko dan ne prođe onako kako smo ga zamišljale.
Ako u toku dana uspete da štiklirate makar jednu stvar sa liste, čestitajte sebi! Jeste li uspele da prošetate? Možda ste sebe častile nekim voćem i time okrepile svoje telo vitaminima? Da li ste uspele da prilegnete ili odgledate neki film? Možda ste u celom tom ludilu od svakodnevice, između posla, dece i kućnih poslova pročitale par stranice časopisa ili knjige? Hej, pa uspele ste! Sasvim je dovoljno!

 Ovo je moj kratki izveštaj o petom i šestom danu izazova "30 dana samoljubavi i brige o sebi". 

Evo mojih današnjih malih koraka koji će me, nadam se, transformisati, nečemu naučiti, a iznad svega, učiniti da više volim sebe.

Danas sam imala na umu sledeće ciljeve:

Svest o tome šta radim tokom dana.
Svest o tome na šta su fokusirane moja pažnja i moje misli.
Imati na umu koji je cilj ovog izazova.

Strogo vodim računa o tome: 

Čime sam danas nahranila svoje telo?

Koliko sam se kretala?

Šta sam obukla?

Čime sam danas nahranila svoju dušu?

Na šta sam danas bila fokusirana?



Dan 5.


Pošto je u toku pravoslavni božićni post, ishrana ume da bude pravi izazov naročito ukoliko dozvolite sebi da upadnete u rutinu  koja uključuje u sebe mnogo ugljenih hidrata i prženih jela. Cilj će mi biti da budem mnogo svesnija i organizovanija kako ne bih sebe izgladnjivala ili nepotrebno u sebe utrpavala hleb i slatkiše. Ono što ja radim i kako se ja hranim, da ne dođe zabune, ne treba biti model ishrane nekome drugom. Post mi  jako mnogo prija, jer istina je da  mlečni proizvodi i meso (koje obožavam, inače) ne prijaju mom organizmu. Godinama već patim od lošeg varenja i stomačnih tegoba. U vreme posta moj organizam prođe kroz pravu detoksikaciju i regeneraciju koja me  potpuno preporodi. 

Doručak : kao što rekoh, dan volim da započenim nečim slatkim. Moj doručak je uvek isti, gde god bila: hleb ili tost (uvek ih zagrejem u tosteru), džem ili med, kafa ili ovsena kaša plus voće.

Ručak: Pun tanjir riblje čorbe i crna čokolada.


Užina: jabuka i pola banane.

Večera: Moj najveći problem je taj što u vreme večere nikada nisam gladna, pa uglavnom ništa i ne jedem. Problem je u tome što između ručka i večere uvek nešto grickam. Međutim, glad osetim jako kasno uveče kada deca već uveliko spavaju. Uh, tada je najgore vreme za jesti. Ono što zaista želim da promenim je to da večeram zajedno sa decom što ranije, najkasnije do 8 uveče. I nema grickanja!

Proveli smo skoro dva sata napolju u prirodi u parku. Puno smo šetali, gledali pse kako se igraju, ljuljali se, igrali na toboganu. Vreme je proletelo, a dan je bio tako sunčan i topao! Garderoba mi je bila opuštena, bila sam bez šminke, bez doterivanja. Divno sam se osećala među drvećem sa decom. Trg i kafići su bili prepuni ljudima dok smo mi uživali daleko od buke i haosa prazničnog ludila.
Ostatak dana sam provela odmarajući, vežbali smo matematiku za kontrolni i radila sam malo po kući. Međutim, ono što sada radim drugačije je to da štedim sebe: ukoliko sam previše umorna, usisavanje, sudove i  pranje ostavljam za neki drugi trenutak. Kada se odmorim i napunim baterije, poslove završim čas posla. Trudim se da sebe ne opterećujem stvarima koje se mogu uraditi pre ili kasnije. Deca su kasno legla, jer smo zajedno odgledale film, ali vredelo je provesti sa njima što više vremena. 


Dan 6.


Doručak: "Carrot cake" ovsena kaša iliti kaša sa ukusom kolača od šargarepe. Videla sam recept na jednom sajtu i morala sam da probam. U suštini, u kašu se narenda šargarepa, dodaju se med, orasi, suvo grožđe, malo kokosa i cimeta. Divno je! Baš sam uživala i svoje telo sam nahranila nečim finim i zdravim. O, da tu je i obavezna kafa!

Ručak: Za ručak nisam bila gladna. Pojela sam sendvič sa puterom od kikirija i bananu.

Večera: Spremila sam stir-fry sa integralnim pirinčem i zasitnom kuvanom leblebijom, propržila sam u Wok ulju (u sebi ima različite divne egzotične začine i arome) brdo povrća: luk, papriku, celer, karfiol, šargarepu, beli luk, dodala sam soja sos i komadiće ananasa. Bilo je divno!!! 


Kuća-škola, jurnjava po gradu tražeći poklon za učiteljicin rođendan i ukrase za školsku jelku. Bilo je prilično hladno, tako da nisam htela previše malenog da izlažem jakom i hladnom vetru.
Juče se fizički nisam dobro osećala (prokleto žensko, razumete me). Ipak, imala sam zilion obaveza koje sam morala pozavršavati po kući, ali  sa pravljenjem dužih pauza. Sebe sam častila popodnevnim spavanjem, a onda sam prionula na posao. Jedino kretanje i rekreacija su mi bili usisivač, pranje što guzica, što šerpi i sudova,  i spremanje večere za decu. naravno.

Uveče sam se mazila sa decom, strpala ih u krevet(e), odgledala epizodu serije i pala u nesvest.

I šta sam shvatila? Shvatila sam da malo toga mogu promeniti u mom životu. Rutina, naročito ako su deca mala, je obavezni deo života. Jednostavno drugačije se ne može funkcionisati. Svima nama koje imaju malu decu dan je apsolutno ispunjen brizi o njima, sve što radimo je vezano za njih. Međutim, verujte mi, nekada sama umela ceo dan da provedem u pidžami ili da jedem ono što deca ostave nakon doručka ili ručka, moja ishrana se sastojala u grickanju gluposti, najviše slatkiša,i to u hodu kako se ne bih onesvestila. Želim to da promenim. Najviše od svega želim sebe svakodnevo da častim nekim malim užitkom koji za vas možda nije ništa, ali meni mnogo znači.

Kao što rekoh, ne budite strogi prema sebi, ne kažnjavajte sebe, već otkrijte način na koji možete, makar minimalno, brinuti o sebi, svom telu i duši.




Saturday 10 December 2016

30 dana samoljubavi i brige o sebi ( Dan 4)


Dobrodošli! Ovo je moj kratki izveštaj o četvrtom danu izazova "30 dana samoljubavi i brige o sebi". 

Evo mojih današnjih malih koraka koji će me, nadam se, transformisati, nečemu naučiti, a iznad svega, učiniti da više volim sebe.

Danas sam imala na umu sledeće ciljeve:

Svest o tome šta radim tokom dana.
Svest o tome na šta su fokusirane moja pažnja i moje misli.
Imati na umu koji je cilj ovog izazova.

Strogo vodim računa o tome: 

Čime sam danas nahranila svoje telo?

Koliko sam se kretala?

Šta sam obukla?

Čime sam danas nahranila svoju dušu?

Na šta sam danas bila fokusirana?


Dan 4.

Doručak: posna pita od spanaća, kafa.

Ručak: pečeni losos + testenina, parče crne čokolade, mandarina.

Večera: verovatno ništa, jer sam do malopre grickala repu, krušku, i malo kolačića. Uh. Ukoliko ogladnim, verovatno ću pojesti malo lososa koji je ostao od ručka.

Trudim se da pijem dosta vode.

Kretanje danas: rano ujutru sam otišla do pekare za doručak . To je moj današnji luksuz, svi koji me znaju takođe znaju da ja doručak nikada ne kupujem. Otišla sam do ribarnice, naručila sam ribu za danas i sutra, platila i ostavila je da je očiste.

Vratila sam se kući, deca su jela doručak i onda sam krenula na pijacu. Pešaka naravno. Dovukla sam brdo mandarina, kupus, repu, celer, šargarepu,  kupila sam orahe, kruške i jabuke. Dok su deca raspoređivala namirnice ja sam otrčala do ribarnice i pokupila ribu.

I onda sam rešila da do kraja dana, posle ručka, ne mrdam. O, da. Provela sam celo popodne sa decom, Skype-ovali smo  sa tatom, igrali se, grickali voćke.

Napolju sam nosila moje tamne uske farmerice, jučerašnju bluzu,pletenu, vunenu zimsku "jaknu". stavila sam senku, ajlajner, maskaru. Čim sam došla kući, skinula sam šminku, obukla pidžame i uživala sam decom.

Donela sam i neke važne odluke. Možda se nešto prelomilo u meni, ko zna. Za neke stvari jednostavno više nemam strpljenja, Shvatila sam da su određeni ljudi čisto gubljenje mog vremena i živaca, a ja nemam ni vremena ni živaca za bacanje. Više distance i "sebičluka" sa moje strane će mi svakako više prijati.

Planiram da provedem mirno veče uz neki film ili seriju. Još jedan luksuz i način da brinem o sebi.

A, vi? Kako je prošao vaš dan?

30 dana samoljubavi i brige o sebi ( Dan 3)



Dobrodošli! Ovo je moj kratki izveštaj o trećem danu izazova "30 dana samoljubavi i brige o sebi". 

Evo mojih današnjih malih koraka koji će me, nadam se, transformisati, nečemu naučiti, a iznad svega, učiniti da više volim sebe.

Danas sam imala na umu sledeće ciljeve:

Svest o tome šta radim tokom dana.
Svest o tome na šta su fokusirane moja pažnja i moje misli.
Imati na umu koji je cilj ovog izazova.

Strogo vodim računa o tome: 

Čime sam danas nahranila svoje telo?

Koliko sam se kretala?

Šta sam obukla?

Čime sam danas nahranila svoju dušu?

Na šta sam danas bila fokusirana?


Dan 3.

Doručak: Ovsena kaša sa medom i kafa.

Ručak: Čorba od sočiva, tanki režnjevi repe sa sirćetom i malo soli, salata od rendane šargarepe, komadić crne čokolade, kasnije jabuku i mandarinu.


Večera: Stigla sam da nešto prezalogajim tek jako kasno. Iskreno, bila sam strašno gladna i PMS-ična. Otvorila sam jednu sardinu i pojela je bez hleba sa malo limuna.

Kuća-škola, to je bila moja jedina jučerašnja šetnja. Bila sam jako umorna od prethodnog dana. I malo mirovanja mi je baš prijalo. Potrudila oko garderobe: nosila sam braon pantalone i pletenu šarenu bluzu umesto uobičajene uflekane bluze i donjeg dela trenerki. Malo maskare i parfem. Za jedan takav dan sasvim dovoljno. 
Juče sam pričala i kontaktirala sa meni dragim ljudima, razmena ideja, informacija, želja, sve to me je nekako ispunilo srećom i nadom. Što se tiče zdravlja našeg člana familije, nakon pakla kroz koji su prošli ljudi koje je to direktno pogodilo, vesti su bolje i nadamo se skorašnjem oporavku. Trebaće mnogo ljubavi, vremena i strpljenja. 
Odmorila sam uz par vlogova, a onda sam otišla do frizera. Odvažila sam se i ošišala...kratko i isekla šiške. Zadovoljna sam i osećam se predivno.  Slatko sam se ispričala sa najboljom frizerkom na svetu.


Kada su deca zaspala odgledala sam epizodu serije "Without a trace" na kanalu Fox Crime, malo četovala na Fejsu i zaspala. Uspela sam u treći dan da uguram malo luksuza i brige o sebi. Eto, tako jedna mala sitnica koja mi je oduzela sat vremena i nekoliko evrića (hehehehe) drastično mi je popravila raspoloženje. Sasvim zasluženo, zar ne?

Friday 9 December 2016

30 dana samoljubavi i brige o sebi (Dan 2.)


Dobrodošli! Ovo je moj kratki izveštaj o drugom danu izazova "30 dana samoljubavi i brige o sebi". 

Evo mojih današnjih malih koraka koji će me, nadam se, transformisati, nečemu naučiti, a iznad svega, učiniti da više volim sebe.

Danas sam imala na umu sledeće ciljeve:

Svest o tome šta radim tokom dana.
Svest o tome na šta su fokusirane moja pažnja i moje misli.
Imati na umu koji je cilj ovog izazova.

Strogo vodim računa o tome: 

Čime sam danas nahranila svoje telo?

Koliko sam se kretala?

Šta sam obukla?

Čime sam danas nahranila svoju dušu?

Na šta sam danas bila fokusirana?



Dan 2.:


Doručak: Ujutru volim da pojedem slatki doručak. Ovoga puta pojela sam dva parčeta tosta sa džemom, veliku šolju kafe bez šećera i pola jabuke.

Ručak: Dan je prošao u neverovatnoj jurnjavi. Jela sam s nogu: par prženih krompira, taramosalatu i parče crne čokolade.

Užina: Da bih se okrepila popila sam jedan planinski čaj na brzinu i krenule smo na balet. U normalnom slučaju bih sebi napravila još jednu prejaku kafu i time opteretila želudac i nervni sistem. Ovoga puta sam se svesno odlučila za čaj i osećala sam se mnogo bolje nego inače.

Večera: Nisam ništa posebno jela. Dok sam hranila decu gricnula sam malo hleba sa taramosalatom i pojela sam jedan kolačić. Jedva sam čekala da se bacim u horizontalu i spavam.

Nisam danas pazila na sebe što se tiče ishrane, ali sam zato bila dosta vode.
Puno sam hodala. Ujutru smo pešaka otišli kod pedijatra, vratili se kući i kupili usput hleb. Došla sam kući, spremila ručak i krenula da pokupim srednju kćer koja je bila sam školom na ekskurziji. Stigavši u školu saznajem da će kasniti. Vraćam se kući i kroz sat vremena ponovo nazad do druge lokacije odakle su nam rekli da ih pokupimo. Uh!
Kasnije smo trčali na balet, završavala sam neke poslove po gradu, zakazala frizera za sledeći dan, pa onda nazad ponovo da pokupim balerinu. I tako sam se celog dana rekreirala, a da to nisam ni htela. 

Nosila sam crne pantalone sa roze košuljom, moj standardni Agent Provocateur parfem, malo šminke i osećala sam se relativno sređeno.
Bila sam fokusirana na to da pozitivno razmišljam i pružim podršku osobama iz familije koje prolaze kroz jako težak period. U više navrata tokom dana sam zaplakala od brige, ali sa verom u Boga i nadom u srcu smo progurali i ovaj dan. Čvrsto verujem da će biti bolje, samo je pitanje vremena.

Uveče sam sebe onako umornu zasluženo častila tuširanjem sa eksfolirajućim gelom koji je mirisao bajno. To me je potpuno okrepilo i relaksiralo, a koža mi je baš zahvalna na takvom lepom tretmanu. Odgledala sam epizodu seriju "This is us" na Fox Life-u i utonula u san.

A, kako je prošao vaš drugi dan izazova?

Wednesday 7 December 2016

30 dana samoljubavi i brige o sebi ( dan 1.)



Dobrodošli! Ovo je moj kratki izveštaj o prvom danu izazova "30 dana samoljubavi i brige o sebi". 

Evo mojih današnjih malih koraka koji će me, nadam se, transformisati, nečemu naučiti, a iznad svega, učiniti da više volim sebe.

Danas sam imala na umu sledeće ciljeve:

Svest o tome šta radim tokom dana.
Svest o tome na šta su fokusirane moja pažnja i moje misli.
Imati na umu koji je cilj ovog izazova.

Strogo vodim računa o tome: 

Čime sam danas nahranila svoje telo?

Koliko sam se kretala?

Šta sam obukla?

Čime sam danas nahranila svoju dušu?

Na šta sam danas bila fokusirana?


Dan 1

Doručak: dva parčeta tosta sa medom, kafa bez šećera, mandarina i parče jabuke.

Ručak: kari od povrća sa pirinčem i malo crne čokolade.

Istina je da u normalnim slučajevima jedem mnogo više, međutim danas je bio jako emotivan i težak dan. Član familije se trenutno bori sa bolešću (iznenadno) i to nas je sve pogodilo. Od brige i stresa nisam ni mogla da jedem.

Večera: bukvalno ništa

Danas sam išla u šetnju sa malenim, hodala sam jedno 45 minuta, otišli smo po moju srednju kćer da je pokupimo iz škole. Nakon ručka sam uspavala Nikosa i prošetala  do prodavnice. Nisam koristila lift. 

Po kući sam nosila helanke i tesnu bluzu. Posvetila sam malo vremena svom licu, nanela sam hidratantnu kremu, nanela korektor, malo pudera, ajlajner i maskaru. Odavno nisam mirisala na Agent Provocateur koji poslednjih nekoliko godina moj omiljeni parfem. Van kuće sam nosila crne uske pantalone i cvetnu košlju iz "Stradivarius"-a sa zimskom jaknom preko, naravno.

Uspela da prelistam časopis, mada istina je da sam ceo dan provela u agoniji i molitvi sa ozdravljenje ove drage osobe. Razgovor sa mojim duhovnikom mi je ulio nadu. Sada nam ostaje samo da čekamo i da se molimo, jer iz moje pozicije ništa drugo ne mogu učiniti. Na to sam bila fokusirana celoga dana, a pred nama je duga i teška noć.
U nadi da ću uskoro čuti dobre vesti, pozdravljam vas do sutra. Oprostite mi na nedostatku entuzijazma. Znam da razumete.

30 dana samoljubavi i brige o sebi



Izazovi. Baš ih volim. Čini mi se da jedino tako mogu biti fokusirana na određeni cilj, a došlo je vreme da se fokusiram na sebe. U planu je da mi dan ne prođe u nesvesnom ždranju polu pojedenog doručka koji deca ostavljaju za sobom, da svoje slobodno vreme ne provodim na telefonu ili uz računar, da se ne trudim da menjam ljude (i da se neprestano razočaravam u pojedine), da se skoncentrišem na odnos sa mojim mužem (iako nas trenutno dele nekoliko država), da manje vičem na decu  i da uložim makar minimalni trud u svoj izgled, što znači: nikako trenerke, malo šminke, čista kosa i parfem. Iskreno, meni je to sasvim dovoljno da se osećam dobro.
I kako bi izgledao ovaj izazov? Pa, ovako. On uključuje:


Svest o tome šta radim tokom dana
Svest o tome na šta su fokusirane moja pažnja i moje misli
Imati na umu koji je cilj ovog izazova


Cilj izazova je da se osećam bolje u svojoj koži, da budem zdravija, elegantnija, ispunjenija i smirenija. Cilj je da u svoj dan uguram malo luksuza koji ne košta mnogo, da u njemu ima lepote i elegancije. Cilj je da svakodnevo nešto naučim, pročitam, da se zdravo hranim, da pružim sebi dar brige o mom telu, umu i duši.

Iznad svega, cilj je da briga o sebi i samoljubav postanu navika, moja druga priroda.

Da bi se to ostvarilo, ovom izazovu ću pristupiti kao naučnom projektu. Ako niste znali (a, ja sam hemičar po struci), u nauci se vode beleške i prerađuju podaci. Na kraju svakog dana ću beležiti na blogu:

Čime sam danas nahranila svoje telo?

Šta sam jela i koliko? Jesam li pila dovoljno vode? Ono što očekujem od sebe je to da će me to naterati da jedem svesno i zdravo ili da ću makar prepoznati kada i zbog čega jedem na emotivnoj bazi. Takođe, ako se to desi, pokušaću da identifikujem te emocije kako bih mogla sledeći put da ih "presretnem"i sprečim u tome da kontrolišu moj odnos prema hrani.

Koliko sam se kretala?

Pritom ne mislim na kućne poslove niti konkretno na odlazak u teretanu. Mislim na kretanje napolju: šetnja, trčanje, bicikl i slično. Trenutno jedina aktivnost koja je za mene izvodljiva je šetnja. Cilj je da svakodnevo šetam sama ili sa decom bez obzira na vremenske uslove. 

Šta sam obukla?

Beležiću to koliko sam vremena posvetila svom izgledu. Pritom ne mislim na nešto spektakularno ili na neku komplikovanu rutinu koja oduzima mnogo vremena. Jesam li se obukla "normalno"? Kakva mi je kosa? A parfem? Jesu li mi obrve isčupane? To će me naterati da se prema sebi odnosim sa poštovanjem, da izgledam i da se osećam dobro u kući i van nje.



Čime sam danas nahranila svoju dušu?


Šta sam pročitala? Da li sam odvojila malo vremena za molitvu, meditaciju, za nešto što me povezuje sa Bogom? Cilj je da svakodnevo pročitam makar par stranica neke knjige, da slušam muziku, da pogledam neki dobar film, da nešto napišem, nacrtam.Ne može sve to stati u jedan dan, ali za makar jednu stvar koja me čini bogatijom iznutra ću svakako pokušati da nađem vremena. Svakako želim izbegavati društvene mreže, previše televizije i gubljenje vremena na beskorisne stvari. 

Na šta sam danas bila fokusirana?

Cilj je da svakodnevo budem fokusirana na nešto pozitivno ili da svojim stavom ono negativno, teško ili naporno transformišem u nešto koliko-toliko lepo ili makar podnošljivo, jer hej, život je to.  Mogu biti usresređena na odnos sa mužem, na to da na primer pazim na moje držanje, ili da se fokusiram na igru sa decom i da ostavim poslove po strani. Drugih dana ću biti fokusirana na produktivnost, na neodlaganje neminovnog itd.


Kako vam se čini ovaj izazov? Ja sam spremna, spremnija nego ikada pre!!! Hoćete li mi se pridružiti? Oh, kako bi to bilo divno! Volela bih da jedna drugu inspirišemo, pokrećemo, guramo, da navijamo jedna za drugu. Ukoliko to želite, možete vaše beleške deliti ovde u komentarima na blogu, u komentarima na mojoj fejsbuk stranici ili na vašem blogu ukoliko ga imate. Ako vam nije komotno da delite javno vašu svakodnevicu, uvek možete to činiti privatno vođenjem dnevnika. Eto, samo bih volela da mi se tu i tamo javite i podelite sa mnom vaš napredak, vaša osećanja, misli, bilo šta.

Mm? Šta kažete? Krećemo?

E pa, čitamo se večeras kada ću postovati detalje o mom prvom danu Izazova "30 dana samoljubavi i brige o sebi".

Srećno!!!!!

Monday 5 December 2016

Ponedeljak jedne domaćice (5. decembar 2016)

Ako ste i vi meteoropata, sigurno vam je poznat onaj osećaj u glavi i kostima pred promenu vremena. Noć sam provela vrteći se u krevetu, osećala sam dolazak kiše i zaista ujutru nas je ona dočekala, sitna i dosadna. Misli mi nisu davale mira, mada mislim da je sve to bilo uzbuđenje zbog navale želje da se vratim blogu. Hvala svima koji su mi uputili divne reči ohrabrenja i ljubavi, eto, niste ni svesni koliko mi to znači.
Kao i po običaju, ustala sam malo ranije od dece, spremila doručak, spakovala užine i popila na iskap vrelu šolju crnog, dugog i jakog espresa da bih se iz stanja zombija vratila među žive. Za užinu sam im spakovala sendviče sa puterom od kikirikija i džemom od jagoda, mandarine i malo crne čokolade.

Plan je bio da jutros odvedem malenog kod pedijatra na rutinski pregled i vakcinaciju, međutim sprečila nas je kiša. Na šporetu se krčka pasulj za dva dana: samo ubacim luk, lovorov list, ruzmarin, so, začine po želji i kuvam dok ne omekša. Pred kraj dodam malo paradajza, maslinovo ulje i sveže mleveni biber.  (fotke su izškljocane sinoć)


Na TV-u su crtaći, Pepa Prase nam je omiljen, po ceo grokćemo, jer iskreno, ništa drugo i ne umemo da kažemo. I moje starije kćeri su baš kasno progovorile, a sada mi dođe da skočim kroz prozor svaki put kada krenu da pričaju, jer ni Bog otac ne može da ih zaustavi.
Kada se okrenem oko sebe vidim slatki lom, sudopera je puna, čeka me punjenje sudomašine, oprati ćebad, odlazak po dete u školu i pedijatar.






 Da li samo ja mrzim lekare? A, zamislite, udata sam za jednog od njih! Kakav užas! Ponekad se pitam kako je to biti udata za poslastičara ili mesara? Mnogo je praktičnije, zar ne?







Čime se zabavljam ovih dana? Iskreno, svaka zabava ili relaksacija mi dolaze onako "u hodu": dok radim gledam i slušam vlogove na youtube-u. Navučena sam na to da gledam kako žive drugi ljudi  u nekim drugim, normalnim zemljama. Evo priznajem da su mi posebno zanimljive one velike, mormonske porodice (šššš, nemoj da čuju ovi moji pravoslavci, izopštiće me iz Crkve), njihove velike kuće, divne kuhinje, puno dece, način života. Oduvek mi je bilo interesanto da vidim kako drugi žive, a najviše volim kada nešto mogu da "pokupim" i naučim. Sve što je korisno, praktično i lepo, nezavisno od toga ko nam to znanje pruža je neprocenljivo.

Takođe, odgledala sam i mini-seriju "The Young Pope"  ("Mladi Papa) na kanalu HBO. Serija je maestralna! Preporučujem je od sveg srca. Za opuštanje i smeh tu je komedija "Odd mom out" serija na kanalu Fox Life. Dopada mi se verovatno zato što u dubini duše žudim za jednom otkačenom i iskrenom prijateljicom kao što je Džil Veber, smešna, nespretna, otkačena mama troje dece koja sa podsmehom gleda na bogate, "savršene"mame-snobove.



I ja se često osećam kao uljez, kao žena pusto ostrvo, čudakinja sa otkačenim, pomalo bezobraznim i vulgarnim smislom za humor, umem da budem cinična, ponekad ironična, puno toga mi smeta i to otvoreno izražavam, mrzim maske, glumu, pretvaranje, snobove, pozere,  elitu, uobražene, umišljene. Često umem da se u grupi drugih žena ponašam kao Džil, i uvek, skoro uvek, budem neshvaćena. Ja sam ta koja će obući drečavo roze majicu i debilske čarape na času aerobika, dok će sve ostale izgledati kao da su izašle iz "Fitness" časopisa. Ja ću biti ta koja se će smejati, zbijati šale, dok će me one gledati kao da sam vanzemaljac. Oh, Džil, gde si Džil?

Uh, toliko toga imam reći i podeliti, a nikada dovoljno vremena, ali tu sam, tu sam, nigde ne idem.
Želim vam uspešnu i lepu radnu nedelju, uživajte koliko god je to moguće i nadam se iskreno da vi imate vašu "Džil". Ljubim!

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails