Friday 17 October 2014

Nedelja kroz užine 13/10-17/10/14



Ukoliko vam se čini da je ovo mnogo hrane, moram napomenuti da mojoj deci časovi počinju u 8:15, mlađoj se završavaju u 12:15 , a starijoj u 14:00. S obzirom da nam je školica malo daleko najčešće se dešava da deo hrane moja mlađa pojede usput. Uglavnom ostane poneka voćka ili pola tosta/sendviča. Starija kćer uvek vrati praznu činiju, dan joj je mnogo naporniji, a često posle škole ima treninge.


 (tostić, jabuka, srce sa Nutellom i gumena bombona kao nagrada)


 (užina starije ćerke za naporan dan: tost, jabuka, gumene bombone, sendvič sa Nutellom)

 (sendvič sa krem sirom, krekeri, banana, cvetić sa Nutellom)

 (gornja užina: jaje, bejbi paradajz, čajna salamica, krekeri, kačkavalj i grožđe, donja posna užina: sendvić sa puterom od kikirikija, krekeri, banana,  grožđe i šljiva)

 (tost, bejbi paradajz, banana, šljiva, kruška)

(kroasani, grožđe i nar)

Tuesday 14 October 2014

Razum, osećajnost, snovi i realnost

Otkad znam za sebe živim u svetu sanjarenja, oduvek sam u svojoj glavi zamišljala svoju budućnost, pravila realne i nerealne planove, tiho verujuću da ću time prizvati situacije i ljude u svoj život. To vrlo često  i nije tako dobro. Zašto? Zato što takav pogled na svet i život može dovesti do prevelikih očekivanja i naposletku...razočarenja. Ponekad mnogo očekujem od ljudi i od situacija, puštam u svojoj glavi filmove, zamišljam "kako bi moglo biti" , unapred i pre vremena, režiram svoj život.
(babes in boyland)
Živeti u stalnom iščekivanju je zamorno i opterećujuće. Često  sam osećala da sam u nekom "grču", da mi misli lete u hiljadu smerova, stičem utisak da u mojoj glavi umesto mozga imam mašinu za fliper-loptica skače ovamo i onako bez nekog utvrđenog reda, sa jednog kraja na drugi.  Dodaj na sve to tendenciju da se brinem unapred o stvarima koje se nisu ni desile. Onda pogledam oko sebe i vidim kako bez obzira na to što je moj mozak prezauzet mislima, brigama i snovima, nekim čudom, sve oko mene je u savršenom (uslovno rečeno) redu, sve funkcioniše, svakodnevica teče. Briga se uči u detinjstvu. Moja mama je stalno brinula, imala je (i nastavlja da ima) neverovatan dar da u svemu vidi potencijalni problem. Nešto će krenuti naopako, čas i onda kada stvari teku nekim pozitivnim tokom. Međutim, primećujem da sam se u tom pogledu dosta promenila. Čak i ljudi oko mene, a najvažnije mi je da to čini moj muž, traže moje mišljenje, savet verujući da se pored jako izražene intuicije oni baziraju na razumnosti. Verujte mi, ranije sam stalno imala utisak da nemam ni trunke razumnosti u sebi, da se vodim samo i isključivo emocijama. Iz nekog razloga to se promenilo. Ne znam jesu li u pitanju godine, životna situacija, deca, sve veće obaveze. Vidim da sam neko sanjarenje zamenila praktičnim pogledom na svet, emocije sam naučila da kontrolišem, razmišljam logičnije, efikasnija sam. Ipak, moj um koji uvek oseća potrebu da nečim bude zaokupljen, mi je pomogao da se protiv brige i negativnosti borim sanjarenjem, uživanjem u lepoti i da sve to nekako iskombinujem, utkam u moju stvarnost.
Naučila sam da se time izborim protiv dosadne svakodnevice i rutine koje su neminovne, ali koje ne isključuje magiju i lepotu, čak i sanjarenje. Shvatam da sasvim neprimetno mali delići tih snova postaju stvarnost, da slike iz moje mašte nekako uspevam da prizovem  u svoj život. I onda ih prisvajam, deo su mene, one logične i racionalne mene.
(Melissa Green Photography)

Znam da nikada neću potpuno stojati čvrsto obema nogama za zemlji, da će deo mene uvek leteti, maštati. Ne želim tome da se oduprem, ne vredi, to je deo mene, to sam ja. "Živi u trenutku, danas, ovde", kažu.

Teško je. Ustvari, ne znam da li to želim.  I ne znam da li želim da bude drugačije. Volim da kombinujem snove sa ovde i sada, da ulepšavam ružno svojim mislima i slikama, želim da sanjam, čeznem i planiram, sa što većim odsustvom brige. Trudim se da se ne opterećujem stvarima koje ne mogu promeniti, to sam barem naučila i tog se tereta oslobodila.
"Ovde" i "sada" ume da bude naporno, teško ukoliko nije malo ulepšano fantazijama, lepom muzikom, filmovima, ilustracijama,

 mislima, citatima, inspirativnim ljudima, kreacijama, kolačima, prelepo ukrašenim tortama

 decom i Najdželom ili poznanicom sa fejsbuka.
Ja više ne umem da se "izgubim" u nekoj pesmi, knjizi ili slici. Ja nekako moram da budem tu, prizemna, realna sa sposobnošću da se inspirišem, da me ponese, nadahne nešto lepo što vidim, ali da se gubim? Ne, ja to ne mogu, i sebi to ne dozvoljavam. Jednostavno ispunim moj dan muzikom, lepim mirisima, "ukradem" neku lepu ideju sa Pinteresta, inspiriše me neki film, neko jelo, nečiji dom,
neka osoba. Ispunim se lepotom,
(100layercake-let)

ukombinujem je u svoj život i sve mi je lepo. Sve to mora da bude deo mog života, prilagođeno njemu, a ne da ostane samo daleki san. Biram šta sanjam, sanjam moguće snove i radim na njima.
Više ne žudim za onim što nemam, već sa onim što imam učim da budem zadovoljna, ali mogućnost i san da može bolje, više i lepše postoji, ali ne upravlja mojim životom, već me nadahnjuje, ispunjava
nekim zanosom i divljenjem. Milinom. Da. To je prava reč. Utkati tu milinu u svaki dan, svako jutro, popodne i veče. Moguće je sanjati i biti razuman. Moguće je sanjati i biti praktičan.




Friday 10 October 2014

Nedelja kroz užine 06/10-10/10/14

Nedelja teškog buđenja, još težih glava od stuštenog neba i kišovith jutara. Užinice nisu toliko inspirativne, biće bolje nadam se sledeće radne nedelje.

sendvič, granola štanglica i grožđe


 prženice napravljene u aparatu za waffles, crvena jabuka


tost sa kačkavaljem, pola banane, zelena jabuka

 sendvič, Digestive integralni keksići, zelena jabuka

 pica, cvetići od šargarepe, grožđe i nar, mustokuluro kolač iz pekare

 posna užina: sendvič sa puterom od kikirikija, mustokuluro kolač iz pekare i zelena jabuka

Tuesday 7 October 2014

Pužići sa cimetom i glazurom od krem sira

Ja se stvarno ne mogu setiti ničeg lepšeg od tek izvađenog iz rerne, toplog pužića tako izdašno zamirisanog cimetom, puterastog i mekanog kao jastuk. Najidealnije je podeliti ga sa nekim, uz kafu ili vreli čaj. Ova poslastica je visokokalorična, pomalo komplikovana za pravljenje, ali vredna truda. Podjednako je dobra za doručak, kao dezert ili užina za decu. Ovo je definitvno najbolji recept koji sam do sada probala, zato ga i delim sa vama.

Pužići sa cimetom i glazurom od krem sira





Za testo vam je potrebno:
1 i 1/2 supena kašika suvog kvasca
1 1/2 kašika šećera
1/2 šolje tople vode (ne sme biti vrela)
8 kašika istopljenog i prohlađenog maslaca/putera
3/4 šolje toplog mleka (ne vrelog)
3/4 šolje šećera
1 veliko jaje
4 šolja brašna + još po potrebi
1 kašičica soli

Za sloj od cimeta i šećera (ide preko razvučenog testa):
8 kašika omekšalog putera*
1 šolja smeđeg šećera
1/2 šolje belog šećera
3 kašike mlevenog cimeta

Glazura*:
200 grama omekšalog krem sira 
8 kašika omekšalog putera
2-3 šolje šećera u prahu

*ja sam količinu glazure smanjila na pola
*znači da puter i krem sir treba ostaviti da dostignu sobnu temperaturu

Postupak:

1. Promešajte u činiji kvasac, šećer i vodu i ostavite da odstoji na toplom mestu jedno 10-ak minuta. Dodajte u to istopljen puter, mleko, jaje, promešajte, dodajte postepeno brašno i so, po potrebi dodajte još brašna. Mesite dok je dobijete fino, mekano i glatko testo, oko 7 minuta. Stavite ga u nauljanu veliku činiju, pokrijte testo i ostavite da naraste, oko 45-60 minuta.

2. Izvadite testo, udarajući ga pesnicama izbacite vazduh i oklagijom razvucite pravougaonik dimenzija 35x50cm. Pomešajte šećer i cimet.
Premažite celo testo omekšalim puterom i pospite testo smeđim šećerom koji ste pomešali sa cimetom. Počevši od dužeg kraja testa savijte ga u štrudlu.

(fotka sa sajta Picky Palate)


Oštrim nožem secite parčiće dugačke oko 4 cm. Na ovaj način ćete dobiti oko 18 pužića.

3. Dobro premažite pleh puterom dimenzija otprilike 33x43 ili 35x45, a možete koristiti i analogni okrugli pleh. Ja sam koristila dva, u jedan sam smestila 12 pužića, a u jedan manji pleh je stalo šest pužića.
Ređajte pužiće u pleh tako da razmak između  njih bude nekih 1.5 cm. Pokrijte tepsiju krpom i ostavite testo da odstoji još nekih 45-60 minuta.

4. Zagrejte rernu na 180 stepeni C (350 F), pecite pužiće oko 15-17 minuta dok ne dobiju finu zlatno-smeđu boju. Ostavite da se malo prohlade.

5. Za to vreme napravite glazuru: mikserom mutite krem sir i puter dok ne dobijete kremastu smesu, polako dodajte šećer u prahu i mutite još malo.

6. Tople ispečene pužiće premažite ravnomerno glazurom i služite ih tople.


Prijatno!

Monday 6 October 2014

Ponedeljak jedne domaćice 06/10/14

Dobar dan! Kako ste se proveli ovog vikenda? Kod nas je bilo aktivno, radno i ispunjeno druženjem sa dragim ljudima. Posle naporne nedelje planirala sam da se ovog vikenda odmorim, ali ti planovi su mi se prilično izjalovili. Trebalo je obaviti mnogo poslova, oprati veš za ovu nedelju, obaviti kupovinu: mleveno meso, piletina, boranija, pečurke, sirevi, brokoli, šargarepa, voće, hleb za tost, kačkavalj za tost, mleko, brašno, jaja-sve ono što mi je potrebno za jelovnik ove nedelje.  Nedelju smo proveli u Patri (Patrasu) gde smo nakon Svete Liturgije proveli dan kod kumova. Ja sam napravila prethodne večeri i odnela pužiće sa cimetom (recept ide sutra), a kuma nas je počastila petlom u vinu i paradajzu.



Vreme:

Jako je prijatno, nije previše toplo niti hladno, pirka neki slatki vetrić, kiša nam preti, sunce se samo pomalo nagoveštava. Ovih dana u svojoj torbim držim kabanice za decu i kišobran, za svaki slučaj. Uostalom, uskoro kod nas počinje sezona kiša.


Trenutno:


Osim što pišem ovaj post, listam kuvare Sophie Dahl tražeći  inspiraciju za jesenji ručak. Kupila sam u Lidl supermarketu španski koziji sir i pečurke imajući na umu da nešto sa tim spremim. Inspirisao me je njen recept za poširana jaja sa portobello pečurkama i kozijim sirom.


Razmišljam:


Pomalo me hvata panika kako ću izaći na kraj sa predpubertetlijkom, šestogodišnjim detetom punim energije i bebom. Svesna sam da deca moraju preduzeti neke obaveze u kući na sebe. Od sada same pokušavaju da mi pomažu time što slože svoju garderobu posle škole, stavljaju svoje prljave činijice od užine u sudoperu,  pažljivije su što se tiče pravljenja loma, mnogo više učestvuju u kućnim poslovima. Za sada, u planu mi je da se što više osamostale i da što više pomažu, ali tako da im to ne ometa detinjstvo i zabavu. Ipak su to samo deca.


Na TV-u danas:

"Jon & Kate plus 8", "Castle" i napokon je krenula nova, 5. sezona serije "Dowton Abbey" koju ja i moj muž rado gledamo. Zaista je to jedna od najboljih serija koja snimljena u poslednjih nekoliko godina.

Čitam:


Na početku novog godišnjeg doba, imam običaj da izvadim moje stare "Easy Living" časopise (koji više nije u štampi, nažalost) ,  da pretražujem recepte, zapisujem ih i isprobavam. To me opušta, to volim. Ima divnih jesenjih recepata i članaka na koje volim da se podsećam.



Na jelovniku ove nedelje:


Ponedeljak: bolonjeze sos i testenina, za nas i za gosta na ručku, neka salata, za dezert voće i karamel krema.
Utorak: pečurke sa jajima i kozijim sirom, salata od rendane šargarepe.
Sreda: grčka boranija (sa paradajzom, belim lukom i mnogo peršuna), salata od krastavaca.
Četvrtak: Piletina sa damplingsima (knedlama).
Petak: kineski stir-fry sa povrćem i nudlama (možda pirinčem).
Subota/Nedelja: riba, pica.



Kućni poslovi:

Klasično održavanje i jutarnji poslovi koje pokušavam da u roku od sat i po završim: sređivanje kuhinja (sklanjane čistih tanjira, šerpi, plehova), brisanje radne površine i kuhinjskog poda, provetravanje soba, nameštanje kreveta, brzinsko brisanje prašine, pranje lavaboa u kupatilu, prašina u dnevnoj sobi, brisanje poda, skupljanje veša, punjenje mašine. Sve to obavim brzo i efikasno. Zatim slede poslovi koji su tek na dnevnom redu: kuvanje ručka, odlazak za malenu do obdaništa, punjenje mašine za suđe, spremanje za trening, tuširanje, peglanje, učenje, crtanje, crtaći.


Današnji savet:

Što manje toga znate od drugima, to će manje da vas boli glava.

Želim vam lepu i ispunjenu radnu nedelju!


Fotka dana





Friday 3 October 2014

Užine za ovu nedelju 29/9/14-03/10/14

Dragi moji, evo užina za ovu nedelju. Užine mlađe i starije kćeri su uvek iste, samo što je za moju petenku količina malo veća, a sredom i petkom joj spremam posnu užinu. Ovo su uglavnom slike užina moje mlađe kćeri koja ide u predškolsko.


tost sa guda kačkavaljem, kolač od šargarepe, grožđe





sendvič sa puterom od kikirikija, crna čokolada, nektarine, grožđe



 sendvič sa krem sirom i dimljenom ćuretinom, krekeri sa zvezdicama od gude kačkavalja, krastavac, jabuke i nasmejana banana

 posna užina: sendvič sa puterom od kikirikija, krekeri, jabuke i nasmejana banana koju mi i starija kćer za divno čudo potražila


domaća vafla sečena na pola, krekeri, parče dimljene ćuretine, jabuka

 omiljeni sendvič moje mlađe kćeri sa krem sirom i krastavcem, šljiva i grožđe, zvezdica od gude kačkavalja




Toliko to sledećeg petka!

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails