Friday 12 September 2014

Povratak

Wow! Više od dva meseca odsustvovanja. Kako da krenem da se pravdam baš onim što očajno želim da zaboravim. Podsetnik je tu, svakoga jutra kroz još uvek prisutne, mada blage, jutarnje mučnine, kroz moj bledi i namučeni lik u ogledalu, kroz činjenicu da ništa slatko, kremasto ili puterasto, ono što sam nekada najviše volela, ne mogu ni da smislim, kroz stomačić koji polako počinje da se primećuje i svakim danom raste.
Prošla sam kroz pakao i vratila se. Dva meseca me sunce nije videlo, ruke su mi pune rupica od infuzija, pored bolnice ne želim ni da prođem, užasne, strašne, neizdržljive mučnine i beskrajna povraćanja. Dragi moji, dozvolite mi da ovde stanem. Trauma je još uvek sveža, a svako podsećanje na te muke mi je još uvek jako teško. Razumite me, možda ću jednog dana uspeti da o tome detaljno pišem bez ovog osećaja da ću svakog trenutka zagrliti WC-šolju i briznuti u neutešni plač. Ne mogu. Želim da zaboravim. Želim da uživam u ovom sunčanom jutru, bez kafe, jer kafu od početka ne mogu ni da pomirišem, da ponovo budem svoja, puna energije, vredna i brižna. Posle toliko vremena ponovo kuvam, brinem o deci, uspevam koliko-toliko da radim neke poslove u kući sa mnogo čestim pauzama doduše. Vremenom ću povratiti snagu. Ponovo sam počela da osećam glad...
A, ovaj mali život u meni raste, razvija se se takvom brzinom i silinom da je prosto neverovatno. Da bi se ovaj mali život razvio, moj je na neko vreme morao da stane. Strašan je to osećaj kada nemaš nikakvu kontrolu nad svojim telom, kada hormoni potpuno upravljaju tobom, kada te nemilosrdno muče ne samo fizički već i putem groznih, sramotnih misli..."šta mi je sada ovo trebalo?", "zar vredi da se ovoliko mučim?".
Neću da vas lažem, ali ja ne želim da kroz ovo ponovo prolazim.
Čemu se nadam? Nadam se da ću uskoro početi da uživam u trudnoći, nadam se da će ovaj osećaj napokon zameniti radost, nadam se da ću zaboraviti.
Ipak, moraću malo da zvučim kao kliše-osećam  zahvalnost na ovom velikom iskušenju kroz koje sam prošla ja zajedno sa mojom porodicom. Zbog čega?

~ Shvatila sam kome je zaista stalo do mene , ko su mi pravi prijatelji.
~ Postala sam jača, ponosnija na sebe, bliža sa svojim mužem koji je jedini brinuo o meni.
~Još sam jednom sam shvatila da nas dvoje, čaki sami, možemo da prebrodimo sve.
~ Shvatila sam koliko ne treba uzimati zdravo za gotovo najjednostavnije stvari koje obavljamo svakoga dana.
~Shvatih koliko je život divan i dragocen.

Nedostajao mi je moj mali blog, nedostajalo mi je pisanje i druženje sa vama. Tu sam, vratila sam se, sa novim idejama, receptima, užinama, inspiracijama i mislima. Pa, pišemo se...

27 comments:

  1. Rasplakah se. Bas se radujem sto si opet tu. Drzi se. Jedva cekam da citam nove tekstove. Pozdrav!

    ReplyDelete
  2. Nema potrebe da se pravdas, bitno da si ti nama zdrava i srecna! A da si nedostajala - jesi, i to mnogoooo! Jedva cekam nove tekstove i recepte (imam posebnu svesku za tvoje recepte, dok ne izdas neki kuvar moram da pisem...) Ljubim te puno i samo napred!
    P.S. Izostanak opravdan! :)

    ReplyDelete
  3. Draga moja upravo na fb prelecem pogledom po novim postovima i ugledam ovo!!!Jao sto si me obradovala sto ponovo pises.Verujem da ti je tesko ali nadam se da ces ti uz svoj uvek pozitivan pogled na svet prebroditi sve i uzivati i u trudnoci i po treci put u majcinstvu :*

    ReplyDelete
  4. Prvo čestitam,drugo nedostajala si i to mnogo . Da ti svaki dan bude sve lakši,sve najbolje .

    ReplyDelete
  5. Радује ме вест, молитвама Пресвете Богородице нека ти Господ олакша тегобе, да би радост сусрета са новим животом била још већа!
    Пиши кад стигнеш, биће корисна и твоја размишљања као труднице! :)
    Пуно поздрава!
    Дијана

    ReplyDelete
  6. Draga Doro, prvo čestitam na divnom poklončetu, znamo koliko ti je to bila velika želja! Juuupi! Zao mi je što je taj početak tako mučno morao da prođe, ali se nadam da će nadalje biti samo smeha i mira! Ljupčići poljupčići i pozdravčići zdravčići!!!

    ReplyDelete
  7. Čestitam od srca !!!!!!!!!!!!!!!!!

    Jasmina

    ReplyDelete
  8. Tačno sam znala da je trudnoća u pitanju! Ne znam zašto, ali samo sam čekala kada ćeš se pojaviti i saopštiti nam to :)! Čestitam i radujem se tvom povratku!

    ReplyDelete
  9. Velika sreća uvek zaseni veliku muku...ili bar donese zaborav. .želim ti to od srca.

    ReplyDelete
  10. Čestitam ti draga, od sveg srca! Nadam se da će se uskoro sve ustabiliti i da će se život koliko toliko vratiti u normalu! Na žalost nekada su nam potrebne te gorke životne situacije i iskustva da shvatimo tko je zbilja "uz nas" a tko ne.

    ReplyDelete
  11. Draga,pa ti si se vratila skoro odmah ,a ja sam to tek sada otkrila . :) Ako mi je za utjehu imaću mnooogo postova koji čekaju da budu pročitani. Kod tebe velike novosti. Nadam se da si sada vec dobro i da nam spremas svasta nesto za ovaj virtuelni kutak.pozdrav

    ReplyDelete
  12. Drage moje, hvala vam od srca za tako divne želje, ohrabrenje i reči podrške. Jedva čekam da krenemo ponovo da se ovim putem družimo! Veliki pozdrav za sve vas!

    ReplyDelete
  13. Draga Dora, zivot je lep a mi ga tako olako shvatamo i ne znas koliko si u pravu,,,ali i ta mala mukica ce biti nagradjena necim velicanstvenim :) dobro ti nama dosla, bas si mi nedostajala..... :*

    ReplyDelete
  14. Nedostajala si, ali opravdano ti je :-)
    Piši kad možeš i želiš , znamo da imaš preča posla :-)
    Mi koje te pratimo znamo da si planirala i to željela , eto želja ti se ostvarila, četitam :-)
    I kao što neko napisa te muke zasjeniće velika sreća to je sigurno.
    Pusa

    ReplyDelete
  15. Tak mi je drago sto si se vratila, mislila sam da ponovo pravis pauzu ...ali te u potpunosti razumem jer trenutno prolazim kroz iste stvari :))) i radujem se tvojim tekstovima sveze obojenim hormonima ...

    ReplyDelete
  16. Draga Dora, i ti si nama nedostajala, samo nek je tebi bolje, ta muka je grozna stvar! Ja nisam bila od onih srecnica koje uzivaju u trudnoci i samo se zbog toga ne odlucujem na trece dete, a tebi svaka cast!Sreca je samo sto se posle uziva u bebicama!Drzi se i srecno!!! :-)

    ReplyDelete
  17. Nakon svih muka imaš najlepši razlog za slavlje i sreću :) Ovo je najlepša vest koju si mogla podeliti s nama. Uživaj u ostatku trudnoće!

    ReplyDelete
  18. Sve najlepse ti zelim, da ti preostali meseci budu laki! Welcome back, mi smo tu, verne i strpljive :)
    Amelie

    ReplyDelete
  19. Draga moja kumice, ti si moj heroj! Žena kojoj se divim i koju obožavam!!! Isto kao i tvoje divne devojčice i već sada to maleno bebence!!!

    ReplyDelete
  20. Koje divno iznanadjenje... dva zapravo :)
    Puno srece Dora, i drago mi je da te opet citamo!

    ReplyDelete
  21. Ja citam i ne verujem! Sapatnice moja. Moja nova godina je pocela tako a zavrsila se malim zivotom koji trenutno spava pored mene. Sada ima sedam dana. Trudnoca je bila pakao ali porodjaj je bio smesan, jedva stigoh u bolnicu. Tako da drzi se!

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails