Sunday 16 February 2014

Dan 30. Biti deo promene (kraj izazova 30 dana zahvalnosti)



Napokon se naš izazov "30 dana zahvalnosti" završio. Jeste da je trajao malo duže i da su postojale pauze između određenih smernica, ali istina je da je za sve ono dobro u životu ne valja požurivati. Za sve vas koji niste od početka pratili izazov ili ukoliko vam je potrebno podsećanje možete otići ovde i pronaći na jednom mestu sve smernice.
Volela bih da utičem na žene. To je jedan od razloga što pišem ovaj blog. Želja mi je da inspirišem ili da prenesem sve ono što mene nadahnjuje i podelim to sa drugima. Verujem da sve promene dolaze iznutra, u srcu i u mozgu. Nisam tip koji voli proteste niti sam preterano revolucionarna na glasan i organizovan način. Moj "bunt" je izrađen na želji da budem ono što jesam, da sledim svoje srce i ono što je meni važno. Volela bih da promenim način na koji žene gledaju na sebe, naročito one koje su izrabrale neki drugi životni put koji možda nije u skladu sa trendom ili očekivanjima drugih. Jako bi me radovalo kada bi sve više i više žena shvatile svoj značaj i snagu u okvirima porodice, zajednice i društva uopšte.  Na mene utiče sve ono što vidim, pročitam i ljudi koje upoznam. Ne menjam lako svoje principe, ali volim da proširujem svoje znanje i vidike uz pomoć drugih. Na mene su najviše uticale druge žene, naročito svojom snagom, načinom života, lepotom i inspirativnošću. Volim da u nekoj od njih prepoznam sebe ili da im ponešto "ukradem" i usvojim kao svoje. Najviše su me promenila moja deca. Ona su u meni probudila ono najbolje i samo zbog njih želim da postanem najbolja moguće verzija sebe same.
Nisam očekivala da će me ovaj izazov ovoliko promeniti. Bukvalno mi je otvorio oči i pomogao da bolje primetim svoje kvalitete i bogatstvo blagoslova kojima sam okružena. Puno toga nisam bila ni svesna, puno stvari nisam ni primećivala, a ovaj izazov mi je pomogao da bolje obraćam pažnju na stvari i ljude koje ponekad uzimam zdravo za gotovo.

4 comments:

  1. Posle procitanog posta uvek zastanem jer bukvalno ne znam sta da napisem...Sve mi se cini ako bilo sta napisem pokvarice smisao svemu :-D ... OSTAVIS ME BRE BEZ TEKSTA DORA (y) Zelim ti lep ostatak dana...

    ReplyDelete
  2. Svi naši mali poslići, koji nam se vrlo često učine glupi i neprimetni, pomeraju svet: pokreću ljude na bolje, na osmeh, na neku akciju - i to je dovoljno.
    Da li možeš da veruješ koliko sam bila srećna kada se nakon jednog predavanja za trudnice koje sam organizovala - otvorila škola za trudnice! To predavanje je trajalo skoro 3 sata, trudnice više nisu mogle da sede, ali nisu htele kući nego su šetale i diskutovale o svojim problemima, o porođaju, doktorima... Sve smo izneli na svetlo dana i sve su to bili samo problemi... da bi nakon nekoliko dana videla plakat sa pozivom za školicu za trudnice. Nju je pokrenula jedna babica. Mislim da mi je to najbolji poklon za trud i nervozu koju sam ulagala u organizaciju predavanja, koja u mom malom mestu ne prolazi baš najbolje. Takođe mi je i znak da će naše male, možda i sulude ideje naći put do ljudi i učiniti njihov život boljim :)
    Odlična je ova ideja o danima zahvalnosti... Hvala ti što si nam je poklonila, verujem da nije bilo lako pisati tekstove u kontinuitetu, s obavezom. Trebali bismo ovako razmišljti na svakih par godina. Tek da se podsetimo koliko smo mali.

    ReplyDelete
  3. Dora hvala ti na ideji, trudu i istrajnosti u ovom projektu.Meni je dobro došao da nakon svakog objavljenog posta... zastanem... u.... trenutku...i...razmislim, nekad ostavim komentar i tako podijelim svoje misli.
    Nisam revolucionar za šire mase , ali za ideje za promjene u svom životu mogu zahvaliti jedino sebi, za realizaciju svojim najbližim.
    Hvala ti za sve dosada napisano, samo nastavi , čekamo sljedeći post.

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails