Thursday 25 April 2013

Komentari



 Počela sam da sumnjam da su ljudi ljubomorni na moj ten, jer ne mogu drugačije da objasnim njihove sve učestalije komentare naročito sada kada je leto praktično počelo:" Evo prilike da malo dobiješ boju" ili "Jao, kako si bela, idi malo do plaže", itd. Njihove reči tumačim kao kompliment ili samo zapažanje, čuđenje nad tako "retkom" pojavom kao što je svetli ten (pa, mislim stvarno, ima li ičeg neobičnijeg na ovom svetu od bele kože?), jer mi je zaista nezamislivo da neko može tako otvoreno da izrazi "gađenje" prema ovom "fenomenu". Znači, verovatno komentari nisu zlonamerni. S druge strane pomislim da možda zaista smatraju da je  ružno imati belu kožu, da svetli ten smatraju manom, nečim što meni predstavlja veliki problem, žaljenje ili razlog da budem samosvesna, pa se stoga ne mogu obuzdati niti suzdržati od komentarisanja, ali ako je tako, da li bi im moje skretanje pažnje na njihove "mane" u sličnom tonu tipa: "Jao, baš si se ugojila, idi malo do teretane", ili "Stiže leto, evo pruža ti se prilika da smršaš" smetalo? 
Ljudi konstantno komentarišu kilažu moga muža, trljaju  ga po stomaku cerekajući se kao hijene. Njemu to smeta, kao i meni, on to ne može da razume, jer mu nikada ne bi palo na pamet da komentariše na primer nečiju proređenu kosu, jer smatra da bi to dotičnu osobu povredilo. Pitam se šta bi se desilo kada bih ja napravila eksperiment i dozvolila sebi da kažem sve ono što mislim o nečijem izgledu,a da pritom to uopšte ne učinim sa namerom da uvredim, već samo da konstatujem ono što je očigledno. Pa smetalo bi, zato što je komentarisanje tuđeg fizičkog izgleda ružno i veoma škakljivo i zato što nikada ne znaš kako će onaj kome je komentar upućen reagovati. Ponekad i samoi glasno zapažanje očiglednog može nekoga da povredi. Evo, ja na primer nisam nikada obraćala pažnju na moj ten sve dok mi neko drugi nije skrenuo pažnju na njega. U suštini, smatram da nismo mi krivi za sopstvenu samosvest, ako za to nisu krivi naši drugari iz razreda, komšiluka ili roditelji, onda će to sasvim sigurno biti mediji i njhovo konstantno ispiranje mozga  o onome šta je zdravo, lepo i prihvatljivo. Ljudi su ovce i mediji to dobro znaju. 
Ja stvarno želim da mislim da ljudi to ne rade iz zle namere već iz čiste bezobzirnosti i pre svega zbog toga što su pod uticajem stereotipa da je jedino preplanula koža lepa i privlačna. Ipak, njihovi komentari me stvarno zbunjuju, jer ne mogu da razumem šta ih motiviše da se tako ponašaju: da li je u pitanju glupost ili zlonamernost? Odavno su prestali da me povređuju tuđi komentari i da na mene utiču, međutim ja i dan danas ne mogu da shvatim zašto to rade i vrlo često ne znam kako da im odgovorim. Danas sam ponovo dok sam čekala stariju kćer sa grupom mama ispred škole morala da "istrpim" komentare na račun mog belog tena, što mi nije smetalo, samo me je eto opet zbunilo i ostavilo bez teksta. U pomoć mi je priskočio otac jedne od devojčica primetivši moju zatečenost: "I moja ćerka je bela kao sneg. Vas dve ste kao dve Snežane bez sedam patuljaka." Ja sam to doživela kao kompliment i jedan prijatan način da se skrene pažnja na nešto što možda jeste pomalo neobično za  neke ljude.

Volela bih da čujem vaše mišljenje na ovu temu? Da li postoje ljudi u vašem okruženju koji komentarišu neku vašu fizičku karakteristiku?  Da li vam to smeta? Kakva su vaša iskustva? Kako vi objašnjavate takvo ponašanje?

11 comments:

  1. Volim lepotu ,volim da delim lepe komplimente,ali iskrene i dobro se osecam pri tome. Uostalom beo ten je lep izmedju ostalog ,jer je pomalo unikat.I ja ne razumem zasto ljudi ruzno komentarisu? Valjda su nezadovoljni sobom, necim..Svi smo nezadovoljni ponekad,ali zar nije nepristojno iskaljivati to na drugima?Ima tu svega!

    ReplyDelete
    Replies
    1. Naravno, kada želim da komentarišem nečiji izgled to činim samo onda kada imam nešto lepo da kažem ili se desi da udelim kompliment nekoj osobi kako bi se ona osećala lepo.

      Delete
  2. Dorice, prvo su komentarisali moju kilazu 45 kg -167 visina...prvo sam bila nenormalno mrsava, onda su posle porodjaja komentarisali moj stomak tipa:a ti si opet trudna ili ne radis vezbe...beli ten se uvek podrazumevao kao komentar pa posto si i ti zivela u juznoj srbiji,znas sta znaci:bela kao sirenje....pritka za paradajz motka za ves, uz: salim se naravo,nemoj da se ljutis....pa...ljutim se!!!A ja prosto ne mogu da zamislim sebe da kazem nekome:ti si debela kao bure....prosto mi je to veci greh i od psovke....mada eto ljudi si dopustaju sebi neke stvari...mozda im je lakse tako da ne misle na svoju...kako bih rekla..unutrasnju ruznocu....

    ReplyDelete
    Replies
    1. Anuška, sviđa mi se tvoje objašnjenje. Unutrašnja ružnoća....

      Delete
  3. Pozdrav,
    ovi komentari mi se čine više kao zapažanje očitog, nego kao namjera da povrijede...što je dobro...samo što ljudi moraju znati da o onome što je očito svatko ima svoje mišljenje, pa shodno tome i komentar...nekome je lijepo, nekome ružno...nekome neobično...i poželjno je ne komentirati sve baš uvijek ili barem što manje....već sam se uvjerila da se kontekst, okolnosti, ton i ostale finese jako razlikuju od prilike do prilike i osobe od osobe...pa se stvari mogu shvatiti i ovako i onako....i onda neka opaska postane zlonamjerna, a u biti je bila samo suvišna...
    To govori žena sa svojih 1.80 i svime što ta visina npr. može donijeti( u tiđim očima )....zato se trudim što više i što češće govoriti o sebi kao žirafi, neboderu i stupu za rasvjetu, pa moja okolina nema volje nastaviti....a u suprotnom smjeru pokušavam držati jezik za zubima kako ne bih nekog povrijedila ( ponekad ne uspijem nažalost....)...:-)

    ReplyDelete
  4. Apropo belog tena-smatra se (smatram, dakle, smatra se:D) da je nobles, tako da nosić u vis i nek puknu. ;)
    Mislim da ljudi često imaju potrebu da komentarišu, ali jednostavno jer su to preslikali tako na sebe ili su usvojili tokom odrastanja. Ako bi osvestili takvo svoje ponašanje, verovatno bi bilo drugačije. :)
    Moguće da se i meni omakne tako nešto, mada obično zadržim komentare tog tipa za sebe. :)Imala bih još štošta da ispišem sada, ali posao neće sam da se završi, pa moram dalje... :)
    Što bi Đole rekao "Take it easy, lutko lepa". :*

    ReplyDelete
  5. Kao prvo, prava si lepotica!!! Ja sam te videla na slikama! A muž ti je "presladak", da je drugačiji ne bi valjalo.
    Kao drugo, uvek u drugima vidimo sopstveni odraz u ogledalu. Čitaj: bleda im je duša!!!
    1000 poljubaca!
    kondom preko srca :)

    ReplyDelete
  6. Nikad nisam obraćala pažnju na tuđe komentare. Bitno je da čovek bude svestan sebe, svojih mana i vrlina. U svakom čoveku se trudim da pronađem ono dobro. Koliko mi se puta dešavalo da moj prvi utisak o nečijem fizičkom izgledu bude loš (npr. joo što je ružan/na, mišav/va, debeo/la,...) ali posle samo par minuta razgovora sa tom osobom sve to bude nebitno jer me očara svojom prijatnošću. S druge strane mi se dešavalo obrnuto, neko mi bude toliko lep/a na prvi pogled, a samo za par sekundi mi postane odvratan/na. Hoću da kažem da je unutrašnja lepota ili ružnoća (kao što neko reče) je mnoooogooo bitnija. A na komentare u prolazu, od strane ljudi koji mi ništa u životu ne znače, zaista ne obraćam pažnju.

    ReplyDelete
  7. Ja mislim da ljudi kojima je fizicki izgled najbitniji u stvari sami nemaju sta drugo da ponude... Jadno je to... A davno sam shvatila da su najlepsi ljudi koji sami sebe znaju da nose lepo, nebitno koliko kila, godina imaju, koje im je boje koza i tako dalje... A oni jadni ostali bi morali da porade na tome da ne bi ostarili u ogorcenju, jadu i bedi duhovnoj...

    ReplyDelete
  8. Nije se rodio tko je narodu ugodio. Ma koliko se mi trudili da na nas ne utječe ono što drugi kažu, reći ćemo kao baš me briga, a ustvari nas baš brine. Meni je bilo ono najžešće kad sam bila trudna,sebe sam tad smatrala da imam solidnu težinu ,ali ono komentari tipa:" uu što si ti smršala , pa jedeš li išta,napravi sebi ponekad pitu.. hm.... mislim ono , ma ne , ja baš ništa ne jedem,čak nikad ni ručak ne pravim. I jel mi smeta taj komentar.... pa naravno da smeta.a da sam se kojim slučajem udebljala , govorili bi mi pa nemoj toliko jesti,kao burence si i slično... Možda bi nekim ljudima trebalo dati bonton da pročitaju pa bi možda onda znali što kad trebaju reći i možda postanu malo taktičniji. Koliko znam , pravilo je da kada nekoga sretnete na ulici i primjetite nešto što se u datom trenutku ne može ispraviti , nije potrebno ni govoriti. Npr, ah vidi ti izrasta u kosi , ili što si se ti udebljala, i slične komentare. Iako bi ih ja nazvala prije obavjestima nego komentarima. Kulturni su komentari oni kada je nekome odvezana šnjura pa mu vi uputite na to , ili neki lijepi komentari od kojih ce se čovjek osjećati bolje. Iako nitko to ne voli svi smo mi bar jednom to uradili,ali to zna biti i prijelazno , jer ako netko u vašem društvu to radi , ubrzo ćete i vi to raditi , jer ne kažu džabe s kim si takav si.

    ReplyDelete
  9. Mislim da je najgore kada najblizi krenu sa takvim komentarima. Umesto podrske ja sam od sestara i majke dobijala pitanja poput; jesi li trudna?a da proveris opet hormone?a da ides na dijetu koja se sastoji samo od povrca i vode?-a da odete vi u tri lepe?
    Ja znam da cu smrsati do juna 20kg,ne zato sto mi je neko rekao da treba,vec zato sto zelim da lepo izgledam i da budem zdrava.I radim na tome i vec imam rezultata Samo mi nikada nece biti jasno kako mogu da tako komentarisu...

    ReplyDelete

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails