Monday 22 August 2011

Ovih dana

se trudim da uživam, koliko god je to moguće na ovoj ogromantnoj vrućini. Izlasci tokom dana su ograničeni samo na jutarnje časove, i to za hleb, mleko, voće i hvatanja malo sunca. Posle dugog odsustva od kuće, ne mogu se zasititi pisanja i ukrašavanja mog bloga: već tri dana uzastopce šaram po njemu, pišem i objavljujem nove postove i to mi pruža neviđeno zadovoljstvo. Ne tražim ništa zauzvrat. Nekako sve stignem, iako sam uveče veoma umorna, ali srećna. Evo nekoliko sitnica i krupnica koje mi "spašavaju život" dok napolju sve gori i vrije pod nemilosrdnim suncem Peloponeza, dok razmišljam o sasvim izvesnoj budućnosti, strahujući od neizvesnosti:

~ Malo sam postala opsednuta avokadom. Ovih dana pravim divnu salatu koja je sama po sebi apsolutno zadovoljavajući obrok. Avokado ima pomalo težak, ali kremast ukus, kao puter, mada je mnogo zdraviji. Sadrži i do 25 odsto nezasićenih masnih kiselina, dosta kalijuma, a bogat je i vitaminima B1, B2 i A. Idealan je za dijete i ima ga danas u svim bolje snabdevenim supermarketima. Volim kada se vratim iz kupovine i tresnem kese pune povrća o sto, pa sve zamiriše od svežine i zelenog. E, onda se latim noža i daske za seckanje, pustim neku muzikicu ili glupu seriju i magija može da počne. Salata se ne razlikuje mnogo od one koju, sigurna sam, pravite gotovo svakoga dana, ali sa sitnim promenama i dodacima, ona postaje nešto posebno:

Lako je i nema tačnog "recepta": iseći paradajz na kriške, oljuštiti i iseckati krastavac (ja sve volim da isečem na sitno i slatko), malo mladog luka, izvaditi "meso" iz avokada, iseckati dosta peršuna i sve to staviti u činiju za salatu. Dodati maslinovo ulje, so, biber, sok od limuna ili limete (jednu supenu kašiku, probati i dodati više po želji), sve pomešati. Varijacije: možete dodati i malo kukuruza iz konzerve, crne masline ili neki sir, mocarela najbolje ide. Malo dobrog hleba, neko lagano pićence sa strane i uživancija je neizbežna.



~ Sada zamislite ovo: deca su zaspala, veče je i na TV-u je neki lep film. Sipajte par kašika meda u neku malu činijicu, operite sebi grožđe, a u treću činiju stavite ljuštene orahe. Kidajte slatke plodove, umačite ih u zlatni nektar i istovremeno sa komadom oraha strpajte rajski zalogaj u usta. Šta kažete,m? Pa, znam...




~ Kradem malo vremena da pročitam makar par stranica knjige "Apisova ruža" Dušana Anđelkovića. Već od prve stranice me je osvojio svojim stilom: detaljnim, šarenim, punim opisa, mirisa i teksture. Knjiga o Srbiji, Srbima, istoriji, nekom davnom dobu i neverovatnim preokretima.


~ Iako sam sasvim sigurno već gledala film "Stranger than fiction", sinoć kada sam videla da se daje na TV-u shvatih da se ne sećam o čemu se radi u njemu. Oooo, divote i miline! Film mi je najviše privukao pažnju zbog buntovne, hrabre i slatke vlasnice pekare, Ane Pascal! Ona čvrsto veruje da može promeniti svet pečući keksiće. Kakva divna filozofija! Nisam ni približno hrabra kao ona (mada obožavam mesiti kolače), verujem u moć keksića sa parčićima čokolade i da, još uvek sanjam o mojoj pekarici sa roze vratima i kitnjastim natpisom nad njima.



Hrabri su oni ljudi koji ne gube vreme sanjajući, već rade na ostvarivanju svojih snova...

1 comment:

LinkWithin

Related Posts with Thumbnails